Radna diskriminacija u Europi – Iskustva zaposlenika iz prve ruke

Diskriminacija na radnom mjestu i dalje je jedna od najvećih prepreka istinskoj inkluzivnosti i pravednosti diljem Europe. Ne pojavljuje se uvijek na očit način – ponekad je riječ o otvorenom isključivanju, ali češće se radi o suptilnim, svakodnevnim situacijama koje postupno narušavaju osjećaj pripadnosti zaposlenika.
Kako bi se bolje razumio opseg ovog problema, SD Worx je s Laurom De Boom, doktorandicom i stipendisticom FWO-a na Sveučilištu u Antwerpenu, analizirao rezultate najnovijeg istraživanja HR & Payroll Pulse provedenog u 16 europskih zemalja. Rezultati pružaju jasan i povremeno zabrinjavajući uvid u ono što zaposlenici danas vide i doživljavaju.

Što zaposlenici prijavljuju

Kada su ih upitali jesu li ikada doživjeli ili svjedočili diskriminaciji na radnom mjestu, zaposlenici diljem Europe dali su vrlo otkrivajuće odgovore:

54% ispitanika navelo je „druge razloge”, odnosno kategoriju koja uključuje diskriminaciju na temelju društvenog podrijetla, obrazovanja, fizičkog izgleda, naglaska ili osobnih karakteristika. Iako ti oblici diskriminacije često nisu prepoznati u službenim politikama, snažno se osjećaju u svakodnevnim interakcijama na radnom mjestu.
21% ispitanika prijavilo je diskriminaciju na temelju dobi.
14% ispitanika prijavilo je spolnu diskriminaciju.
Ostale kategorije uključuju rasu (9%), invaliditet (7%), seksualnu orijentaciju (7%) i vjerska uvjerenja (7%).

Ovo pokazuje da, iako su pristranosti vezane uz dob i spol i dalje značajne, manje vidljivi čimbenici poput podrijetla ili osobnosti još su češći uzroci isključenosti na radnim mjestima.

Razlike među europskim zemljama

Rezultati otkrivaju značajne razlike među zemljama:

Rasa: Najviše prijava u Irskoj (15%), Poljskoj (14%) i Ujedinjenom Kraljevstvu (13%); najmanje u Španjolskoj i Srbiji (5%).
Dob: Najviše prijava u Njemačkoj i Irskoj (27%); najmanje u Italiji, Norveškoj i Srbiji (16%).
Spol: Najviše u Njemačkoj (21%); najmanje u Belgiji i Švedskoj (11%).
Invaliditet: Najviše u Norveškoj, Sloveniji i Švedskoj (10%); najmanje u Italiji i Finskoj (5%).
Religija: Najviše u Njemačkoj (10%); najmanje u Španjolskoj i Finskoj (4%).
Seksualna orijentacija: Najviše u Francuskoj (10%); najmanje u Finskoj (3%).
"Drugi razlozi": Najviše u Španjolskoj (62%), Srbiji (61%) i Italiji (61%); čak i u zemljama s nižim postotkom, poput Poljske i Irske, ostaje značajno (42%).

Ove razlike pokazuju kako kulturni, društveni i nacionalni konteksti oblikuju i učestalost i svijest o diskriminaciji.

Zašto su "drugi razlozi" važni

Više od polovice ispitanika navelo je "druge razloge" kao uzrok diskriminacije, što pokazuje da se ona često ne uklapa u tradicionalne kategorije poput dobi, spola ili rase. Umjesto toga, diskriminacija se često temelji na manje opipljivim osobinama – poput porijekla, izgleda ili načina komunikacije – koje mogu dovesti do osjećaja isključenosti, čak i kada politike djeluju inkluzivno.

Ovakav oblik pristranosti teže je uočiti i mjeriti, ali nije ništa manje štetan. Upravo zato je važno poticati ne samo usklađenost s politikama raznolikosti, već i svakodnevnu svijest, poštovanje i inkluzivnu kulturu na radnom mjestu.

Svijest vs. stvarnost

Prijavljene stope diskriminacije pokazuju kako zaposlenici doživljavaju nejednako postupanje. Razlike među zemljama ne odražavaju nužno stvarnu učestalost diskriminacije, već kulturne norme, institucionalne prakse i različite razine spremnosti na prijavljivanje neprimjerenog ponašanja.

Ova razlika je važna. Ukazuje na to da, uz rješavanje stvarnih oblika diskriminacije, organizacije trebaju graditi okruženje u kojem se zaposlenici osjećaju sigurno progovoriti – bez straha od posljedica.

Što ovo znači za organizacije

Diskriminacija – bila ona suptilna ili otvorena – šteti ne samo dobrobiti pojedinca, već i povjerenju, produktivnosti i ugledu organizacije. Analiza Laure De Boom ističe tri hitna prioriteta za europske poslodavce:

Pogledajte širu sliku - Dob i spol i dalje su ključne teme, ali isključenost često proizlazi iz manje prepoznatih obilježja poput porijekla, naglaska ili načina komunikacije. Poslodavci trebaju proširiti razumijevanje toga kako diskriminacija izgleda u praksi.
Slušajte svoje zaposlenike - Ono čemu ljudi svjedoče može biti jednako štetno kao i ono što osobno dožive. Stvaranje sigurnih i otvorenih kanala za prijavu i dijalog je ključno.
Pretvorite svijest u djelovanje - Politike su ključne, ali imaju ograničen domet. Kulturu oblikuju ponašanje lidera, odgovornost među kolegama i svakodnevne interakcije.

Diskriminacija na radnom mjestu nije samo raširena diljem Europe, već je i vrlo slojevita. Iako statistike ističu dob i spol, izraženost kategorije "drugi razlozi" podsjeća nas da inkluzivnost zahtijeva više od pukog ispunjavanja poznatih kriterija. Ona znači vidjeti i cijeniti ljude u njihovoj punoj raznolikosti.

U SD Worx-u vjerujemo da stvarni napredak dolazi iz kombinacije istraživačkih uvida i konkretnih akcija. Razumijevanjem onoga što zaposlenici doživljavaju i svjedoče, organizacije mogu poduzeti potrebne korake za izgradnju radnih mjesta u kojima su pravednost, poštovanje i osjećaj pripadnosti ne samo ideali – već svakodnevna stvarnost.